U svakom gradu, možda u svakoj ulici, nalazi se dijete na vrhu mračnog stubišta. Nitko ne vidi. Nitko ne zna. Skriva se u kutu svoje sobe jer dolje, do njega dopiru zvuci svađe između njegovih roditelja... opet. Poreže se... on je kriv... tako vjeruje. Uči da je život ljutnja... samo ljutnja. I on će to uzimati tijekom svojih dana.. bijes je njegov 'dom'... njegove žrtve su sve i svi. I on raste i ženi se… ima dijete… i njegovo dijete  sakrije se u kutu svoje sobe dok dolje ispod zvuci svađe između njegovih roditelja dopiru do njega… opet… i opet… i… opet!

 Žena drhti dok se ključ okreće u bravi. Bit će zlostavljana... opet! Nitko ne vidi. Nitko ne zna. Nema razlike, nema razdvajanja. Svi oblici zlostavljanja slijede iste etiološke putove bilo da su usmjereni prema djetetu, ranjivoj odrasloj osobi ili kućnom ljubimcu. SVI su dio istih 'ciklusa zlostavljanja'. Leže prazni u tami... pretučena stvorenja. Tiha primjena sile prisile… provedena u gradu… diljem nacije… diljem kontinenta! Ali ovo skriveno zlostavljanje MOŽE se pronaći! Istražujući izvan zlostavljanja životinje, zamračene sobe mogu se osvijetliti i po prvi put otkriti skriveno zlostavljanje. 'Veza' je svjetlo koje može osvijetliti tamu i spasiti ranjive.