"We išli smo tražiti potok, našli smo rijeku. _d04a07d17b smo pronašli ocean. pronašli smo ocean. "
Utvrđeno je da su složenost i implikacije veze između zlostavljanja životinja i ljudske agresije daleko veće nego što smo zamišljali. Ovdje se ne radi samo o životinjama, već o samom društvu. Rezultati naših programa su BITNO štivo za one političare koji se iskreno brinu za svoje društvo i sve koji još uvijek vjeruju da je zlostavljanje životinja nebitno i da postoji izolirano.
Ako uzmemo u obzir sva dosadašnja istraživanja koja istražuju ovaj koncept i kombiniramo ih s našim studijskim programom u istočnoj Europi, otkrivamo probleme nacionalne veličine, koji negativno utječu na takva društva. 'Making the Link Study' bio je prvi mjereni i objavljeni program ikad proveden u regiji. Sada imamo novi dokument čiji su autori Roshni Trehan Ladny sa sveučilišta Florida State i Laura Meyer sa Sveučilišta Denver koji čeka objavu, u kojem se navode problemi i predlažu moguća rješenja.
Ali prvo... problem: u SAD-u, profiliranje zlostavljanja životinja obavještava nadležne organe poput FBI-a o 'ugroženim' pojedincima i obiteljima. U drugim zemljama ova Link obavještava policijske snage i upozorava ih na mogućnost povezanog zlostavljanja od strane 'rizičnih' pojedinaca i obitelji. Primjenjujući iste kriterije, utvrđeno je da je Rumunjska "rizična" nacionalna kultura. To znači da je nacija "u opasnosti" od opsežnog nasilja i agresije.
Zašto bi Rumunjska trebala biti drugačija? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, mora se razmotriti definicija zlostavljanja životinja. Rana definicija koristila je izraz 'društveno neprihvatljivo' u definiciji zlostavljanja. U Rumunjskoj je nepostojanje kazni za zlostavljanje životinja, udruženo s vladinom inicijativom za 'iskorijenjivanje' beskućnika, dodatno umanjilo društveni status životinja. Otkrili smo veliku izloženost djece nasilju u obitelji i 86% djece u studiji vidjelo je zlostavljanje životinja na javnim mjestima. Ako sve ovo spojimo, možemo identificirati ciklus u kojem izloženost obiteljskom zlostavljanju 'trenira' djecu za normalnost agresije. Oni to onda nastoje provesti 'raseljenom agresijom' protiv 'meke mete', a životinje smanjenog društvenog statusa pružaju tu 'meku metu' i na taj način pružaju praksu agresije i mogućnost poboljšanja. U Rumunjskoj je zbog ogromnog broja beskućnika vlada uvela zakon 258/2013 s ciljem 'iskorijenjivanja' beskućnika 'hvatanjem i ubijanjem'. Savjeti OIE-a i WHO-a da to neće biti uspješna strategija i da će se nastaviti unedogled su ignorirani. Vlasti iz ovog procesa izvlače priličnu zaradu.
Agresivne prakse koje su djeca 'naučila' tada se primjenjuju protiv slobodno dostupnih životinja. Utvrđeno je da se nekontrolirana praksa zlostavljanja nastavlja i povećava potencijal zlostavljanja i rezultira time da se ona provodi protiv ljudi i imovine. Također, nekontrolirano svjedočenje zlostavljanju, stvara dojam da je to društveno normativno ponašanje.
