Azerbaijan | europelinkcoalition

Tematski izvještaj nevladinih organizacija o efektima na djecu koja su svjedoci nasilnog ponašanja vlade prema beskućnim životinjama u Azerbejdžanu

Nepoštivanje Konvencije UN o pravima djeteta

mart 2022

Društveno nasilje nad životinjama kojima svjedoče djeca

Sažetak

Sljedeći izvještaj predstavljaju European Link Coalition i drugi. Komitetu UN-a je skrenuta pažnja na postojanje aktivnosti koje uključuju djecu i adolescente mlađe od 18 godina (u daljem tekstu djeca) kojima se krše obaveze države prema Konvenciji.

Komitet UN-a je odgovorio na 'štetne efekte' uzrokovane djecom koja su svjedoci nasilnog zlostavljanja životinja u borbama bikova kako bi savjetovao nacije gdje se to dešava kako bi osigurao da djeca ne budu izložena ovim praksama. Komitet je izjavio da će „Pojačati napore da se promene nasilne tradicije i prakse koje negativno utiču na dobrobit dece (...)“.

Komitet Ujedinjenih nacija za prava djeteta uključio je izričitu izjavu o kršenju prava osoba mlađih od 18 godina u formulaciju Zaključnih zapažanja sljedećih zemalja u vezi s svjedočenjem borbi s bikovima: Portugal (2014. i septembar 2019.), [1] Kolumbija (februar 2015.) [2] , Meksiko (jun 2015.) [3] , Peru (februar 2016.) [4] , Francuska (februar 2016.) [5] , Ekvador (oktobar 2017.) [6] i Španija februar 2018) [7] , identifikujući štetne efekte na djecu koja učestvuju i svjedoci nasilnog zlostavljanja životinja.

Sloboda djeteta od svih oblika nasilja

27. Komitet preporučuje da država članica odredi minimalnu starosnu dob za učešće i pomaganje na događajima u borbi s bikovima i trčanju bikova, uključujući škole borbe s bikovima, na 18 godina, bez izuzetka, te podiže svijest među državnim zvaničnicima, medijima i općenito populaciju o negativnim efektima nasilja povezanog s borbom bikova i trčanjem bikova na djecu, uključujući i gledaoce. CRC/C/PRT/CO/5-6 Portugal

(f) Fizičko i mentalno blagostanje djece uključene u obuku for_cc781905-31905-5cb8d, 2008-2014, povezana s performansama za_cc781905-31905-1905-9cbullf8d kao i mentalno i emocionalno blagostanje djece gledalaca koja su izložena nasilju u borbi s bikovima; CRC/C/COL/CO/4-5 Kolumbija

31. (d) Fizičko i psihičko blagostanje djece uključene u obuku za borbu s bikovima i predstave povezane s tim, kao i mentalno i emocionalno zdravlje djece gledalaca koja su izložena nasilju borbe s bikovima.CRC/MEX/ CO/C/4-5 Meksiko

Zabraniti učešće djece u obuci za borbu s bikovima i pratećim nastupima kao najgorem obliku dječijeg rada, osigurati zaštitu djece gledalaca i podići svijest o fizičkom i psihičkom nasilju povezanom sa borbom bikova i njegovom utjecaju na djecu. CRC/C/PER/CO/4-5 Peru

(f) Povećati napore za promjenu nasilnih tradicija i praksi koje negativno utiču na dobrobit djece, uključujući i zabranu pristupa djeci borbama s bikovima i povezanim nastupima. CRC/C/FRA/CO/5 Francuska

Pozivajući se na svoj opšti komentar br. 13 (2011) o pravu djeteta na slobodu od svih oblika nasilja i uzimajući u obzir cilj 16.2 Ciljeva održivog razvoja za okončanje, između ostalog, zlostavljanja i nasilja nad djecom, Komitet poziva državu članicu

28. Komitet preporučuje da se starosna granica za gledanje i učešće u borbi s bikovima podigne sa 16 na 18 godina i postane zakonska.

CRC/C/ECU/CO/5-6 Ekvador

25. Kako bi se spriječili štetni efekti borbe s bikovima na djecu, Komitet preporučuje da država članica zabrani učešće djece mlađe od 18 godina kao borca bikova i kao gledalaca u borbama s bikovima.

CRC/C/ESP/CO/5-6 Španija

16. Pozivajući se na svoj Opšti komentar br. 14 (2013) o pravu djeteta da se njegov ili njen najbolji interes uzima kao primarna razmatranja i svoje prethodne preporuke,9 Komitet preporučuje da država članica: (a) osigura da princip najboljeg interesa djeteta dosljedno se primjenjuje u svim upravnim i sudskim postupcima, kao iu politikama, programima i projektima koji su relevantni za djecu i imaju uticaj na djecu; (b) Završiti proceduru, sa jasnim skupom kriterijuma, kako bi se dale smernice svim relevantnim licima na vlasti za utvrđivanje najboljeg interesa deteta u svakoj oblasti i za davanje odgovarajuće težine kao primarnog razmatranja; (c) Procijeniti i eliminirati, na osnovu gore opisanih postupaka i kriterija, prakse, politike i usluge koje možda nisu u najboljem interesu djeteta, uključujući i one koje se odnose na društveno nasilje nad životinjama. CRC/C/TUN/CO/4-6 Tunis

Indeks

1. Nasilne vladine prakse kontrole beskućnih životinja kojima svjedoče djeca: politike, informacije zasnovane na dokazima i ključni problemi

2. Kršenje Konvencije UN-a o pravima djeteta i općenito _cc78cf58d_ _cc78cf58d_ _cc78cf58d_ 3194-bb3b-136bad5cf58d. 136bad5cf58d_ _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ komentari: članovi 3, 6, 19.1 i 27.1.

3. Pravo djece da budu saslušani (član 12)

4. Preporuke

5. Akademski studijski radovi

1. Nasilne vladine prakse kontrole beskućnih životinja kojima svjedoče djeca: politike, informacije zasnovane na dokazima i ključni problemi

U Azerbejdžanu se preferirana praksa upravljanja populacijom beskućnika provodi odstrelom životinja.

Naknadna studija koju je proveo Univerzitet Teesside, UK (Plant et al, 2016.) istraživala je efekte nasilnih postupaka prema životinjama, kojima su svjedočila djeca u društvima u kojima su beskućne životinjske populacije podvrgnute upravljanju ubijanjem nasilnim postupcima. Efekti su bili isti kao što je utvrđeno u izloženosti borbi s bikovima, ali u znatno većem obimu prakticiranja ove prakse u javnosti i svjedočenju djece (Ladny RT & Meyer, L (2019). Nasilne vladine aktivnosti pozivaju na normalizaciju nasilja (Thompson KL & Gullone E. (2006) Pasivnost dopušta nekontrolisani broj beskućnih životinjskih populacija sa pratećim smanjenjem društvenog statusa, podstičući društveno nasilje nad životinjama, čemu opet svjedoče djeca.

Također treba napomenuti da prakse iskorjenjivanja promiču društvenu stigmatizaciju životinja koja podstiče normalizaciju nasilja nad životinjama i za koju je dokazano da se također može primijeniti u ljudskom domenu, obično uz nasilje u porodici i zlostavljanje djece.

Ovo bi se sve moglo spriječiti ako bi se nacionalni program sterilizacije prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije životinja (OIE) [8] , Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) (kao i efikasan u kontroli bjesnila) 9, i Federacije Veterinari Evrope, (FVE) 10 kao JEDINA efikasna praksa upravljanja beskućnicima zamenila je praksu ubijanja.

Presuda Evropskog suda za ljudska prava Georgel i Georgeta Stoicescu protiv Rumunije [2011] ECHR 1193 (26. jul 2011.), važna je presuda koja je, na osnovu dometa člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima, utvrdila da je Rumunija prekršila člana 8. Konvencije jer nije preduzeo dovoljne mjere za zaštitu fizičkog i psihičkog integriteta podnosioca predstavke, gđe Georgete Stoicescu. U oktobru 2000. godine, podnosilac predstavke je napao čopor pasa lutalica ispred njene kuće u Bukureštu. Usljed napada zadobila je veoma teške povrede i postala invalid. Velika populacija pasa lutalica u Rumuniji je već dugi niz godina problem javnog zdravlja (kao i Tunis).

Prakse nasilnog zlostavljanja životinja i djeca – VIDEO: Kliknite na ovu sliku da pogledate video nasilnih praksi koje su iskusila djeca u Azerbejdžanu

Situacija u Azerbejdžanu u vezi sa djecom i nasilnim zlostavljanjem životinja krše sljedeće članove Konvencije:

Opšti principi: članovi 3 i 6

Zaštita i briga o dobrobiti djece i najboljim interesima djeteta bit će primarna briga.

OPŠTI KOMENTAR br. 5 (2003) Opće mjere implementacije UN Konvencije o pravima djeteta. „Član 3. stav 1. – U svim radnjama koje se tiču djece, najbolji interes djeteta je primarna pažnja.

Prema Zaključnim zapažanjima (2010) Komiteta za prava djeteta CRC/C/TUN/CO/3(32), Komitet je zabrinut zbog toga što se stavovi djece ne uzimaju dovoljno u obzir i ne poštuju.

Građanska prava i slobode: član 19.1

Države potpisnice će preduzeti sve odgovarajuće zakonodavne, administrativne, socijalne i obrazovne mjere da zaštite dijete od svih oblika fizičkog ili psihičkog nasilja.

Država potpisnica nije poduzela odgovarajuće korake kako bi zaštitila djecu od psihičke štete uzrokovane zlostavljanjem djece koja su bila izložena nasilnim praksama upravljanja životinjama beskućnika.

Prema Zaključnim zapažanjima (2010.) Komiteta za prava djeteta CRC/C/TUN/CO/3 (42), Komitet ohrabruje državu članicu da da prioritet eliminaciji svih oblika nasilja nad djecom i preporučuje da Država članica posebnu pažnju posvećuje zabrani svih oblika nasilja nad djecom i koristi preporuke Studije Ujedinjenih naroda o nasilju nad djecom kao sredstvo za djelovanje u partnerstvu s civilnim društvom i, posebno, uz uključivanje djece kako bi osigurala da svi djeca su zaštićena od svih oblika psihičkog nasilja i da dobiju zamah za konkretne i vremenski ograničene akcije za sprječavanje i odgovor na takvo nasilje i zlostavljanje.

Dobrobit i osnovno zdravlje: član 27.1

Član 27. 1. Države potpisnice priznaju pravo svakog djeteta na životni standard koji je dovoljan za djetetov fizički, mentalni, duhovni, moralni i društveni razvoj.

Priznavanje prava sadržanog u članu 27.1 je prekršeno kada se radi o javnom ubijanju životinja, jer je mentalni, duhovni i moralni razvoj djece ozbiljno ugrožen iskustvom vezanim za aktivnost i traumatskim posljedicama i posljedicama gledanja takvog događaja (navikavanje na nasilje, traumatski efekti, moralna desenzibilizacija i narušavanje vrijednosti).

Slično tome, rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija o "pravama djece" A/RES/61/146, od 19. decembra 2006. godine osudila je sve oblike nasilja nad djecom i pozvala države da preduzmu efikasne zakonodavne i druge mjere kako bi spriječile i eliminisale nasilje u svim oblicima (fizičkom, mentalnom i psihičkom).

Stoga, država članica nije usvojila potrebne zakonodavne i administrativne mjere kako bi djeci osigurala zaštitu i brigu koja je neophodna za njihovu dobrobit i zaštitu od mentalnog zlostavljanja na javnim mjestima.

Fizički, mentalni, duhovni i moralni razvoj djece ozbiljno je ugrožen opasnošću vezanom za aktivnost i traumatskim posljedicama i posljedicama gledanja takvih događaja. Svjedočenje javnog ubijanja živih bića s kojima su djeca često prijatelji ne podstiče razvoj onih obrazovnih vrijednosti koje su dužne državama članicama.

Odbor se već izjasnio o izloženosti djece nasilnom zlostavljanju životinja.

Razne psihološke studije o nasilju i zlostavljanju životinja pokazale su da svjedočenje ili sudjelovanje u nasilju svojstvenom borbama bikova i svjedočenje javnog nasilja nad beskućnicima može imati sljedeće negativne posljedice na djecu:

Traumatični efekti na djecu, koja ne mogu slobodno izraziti svoja osjećanja u sredini koju oblikuju odrasli. Normalna djetetova reakcija na prizor životinje koja krvari kao rezultat ljudskog nasilja uvijek je, u principu, odbijanje, uznemirenost i strah. Progresivna desenzibilizacija sa erozijom afektivne empatije i progresivna normalizacija nasilja usled traumatizacije koja potencijalno utiče na život, su među identifikovanim rezultatima (Merz-Perez, L., Heide, KM, & Silverman, IJ (2001)._cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_

Navika na nasilje ako im pokažemo da neopravdano nasilje može biti prihvatljivo, pa čak i preporučljivo. Svjedočenje zlostavljanja životinja produžava ciklus nasilja desenzibilizacijom i imitacijom ponašanja, posebno među ljudima koji su u godinama kada uče i kada ih poučavaju.

Kao rezultat toga, postoje značajni dokazi koji pokazuju da bi mladi koji su stalno svjedoci zlostavljanja životinja mogli biti podložniji „naučenju” da koriste nasilje u svojim ličnim odnosima (Wright, J., & Hensley, C. (2003), Murrell, AR Merwin, RM, Christoff, KA, & Henning, KR (2005), Daly, B., & Morton, LL (2008), Buka, SL, Stichick, TL, Birdthistle, I., & Earls, FJ (2001).

Zbrka vrijednosti jer je destabilizirano djetetovo mišljenje o tome šta je pošteno, a šta nepravedno. Javno ubijanje nedužnih pripitomljenih životinja je negacija onoga što djeca smatraju vrijednošću. Sposobnost djece da osjećaju empatiju nije ograničena samo na ljudska bića; mogu to osjetiti i za životinje. Ovo se zasniva na konceptu biofilije - urođene emocionalne veze koju ljudi imaju prema drugim živim bićima - predispoziciji koja je posebno jaka kod djece. Ubijanje životinja je također u suprotnosti sa zakonom – a djeca znaju da je zlostavljanje životinja kažnjivo po zakonu u mnogim zemljama.

Slabljenje moralnog kompasa u vrijeme kada djeca moraju pronaći uzore s kojima će se poistovjetiti. Djeca, željna očuvanja imidža svojih roditelja i izbjegavanja sukoba lojalnosti, nemaju drugog izbora osim da negiraju brutalnost kojoj su svjedočili i da sakriju sva osjećanja saosjećanja prema životinji žrtvi. Progresivni proces desenzibilizacije dolazi sa erozijom afektivne empatije i normalizacijom nasilja koje se onda može prenijeti u svijet odraslih djeteta i primijeniti protiv ljudi i imovine. Može se stvoriti ciklus zlostavljanja koji rezultira povećanom vjerovatnoćom problema zaštite djece i nasilja u porodici. Svi oblici javnog nasilja nad životinjama mogu izazvati 'štetne efekte' na dijete koje promatra, bilo da te prakse uključuju pucanje, trovanje ili nasilno uklanjanje radi kasnijeg klanja.

Djeca izložena nasilnim postupcima mogu pretrpjeti posljedice koje mijenjaju život.

4. Preporuke

European Link Coalition daje sljedeće preporuke kako bi Azerbejdžan ispunio svoje obaveze prema Konvenciji o pravima djeteta:

Da Azerbejdžan poštuje Ugovor Vijeća Evrope 125 kako bi usvojio odgovarajuće zakonodavne ili administrativne mjere uvođenje programa sterilizacije pasa kao jedine dokazane prakse upravljanja koja bi mogla spriječiti djecu da budu izložena ovoj vrsti nasilja .

SZO, OIE & FVE savjetuju nacionalne programe sterilizacije kao JEDINO efikasno rješenje za upravljanje životinjama beskućnika.

https://www.oie.int/fileadmin/Home/eng/Health_standards/tahc/current/chapitre_aw_stray_dog.pdf

https://www.who.int/rabies/animal/dogs/en/_cc74cde6bbb05-19c58bd_

https://www.fve.org/cms/wp-content/uploads/004-Stray-dogs-position-pap er-adopted.pdf

19. oktobar 2007. Azerbejdžan je ratifikovao Konvenciju Vijeća Evrope za zaštitu kućnih ljubimaca. 1. maja 2008. ona je stupila na snagu.

Kada strana smatra da joj broj životinja lutalica predstavlja problem, ona će poduzeti odgovarajuće zakonodavne i/ili administrativne mjere potrebne za smanjenje njihovog broja na način koji ne uzrokuje bol, patnju ili uznemirenost koju je moguće izbjeći. Takve mjere uključuju zahtjeve koji:

b Strane se obavezuju da će razmotriti:

ii) Smanjenje neplaniranog uzgoja pasa i mačaka promicanjem sterilizacije ovih životinja; '

'Kada ugovor stupi na snagu u odnosu na državu, on postaje PRAVNO obavezujući i država MORA implementirati njegove odredbe'. https://rm.coe.int/16802f5aff

5. Akademski studijski radovi

Ascione, FR (1993). Djeca koja su okrutna prema životinjama: Pregled istraživanja i implikacija na razvojnu psihopatologiju. Anthrozoos, 6(4), 226-247.

Ascione, FR, Weber, CV, Thompson, TM, Heath, J., Maruyama, M., & Hayashi, K. (2007). Pretučeni kućni ljubimci i nasilje u porodici: Zlostavljanje životinja koje su prijavile žene koje su doživjele intimno nasilje i žene koje nisu bile zlostavljane. Nasilje nad ženama, 13(4), 354-373.

Becker, KD, Stuewig, J., Herrera, VM, & McCloskey, LA (2004). Studija podmetanja vatre i okrutnosti prema životinjama kod djece: Utjecaji porodice i ishodi adolescenata. Journal of the American Academy of Child & Adolescent Psychiatry, 43(7), 905-912.

Buka, SL, Stichick, TL, Birdthistle, I., & Earls, FJ (2001). Izloženost mladih nasilju: rasprostranjenost, rizici i posljedice. American Journal of Orthopsychiatry, 71(3), 298. Daly, B., & Morton, LL (2008). Empatični korelati svjedočenja nehumanog ubijanja životinje: istraga jednokratne i višestruke izloženosti. Društvo i životinje, 16(3), 243-255.

DeGue, S., & DiLillo, D. (2009). Da li je okrutnost prema životinjama “crvena zastava” za nasilje u porodici? Istraživanje zajedničkog nasilja nad djecom, partnerima i kućnim ljubimcima. Journal of Interpersonal Violence, 24(6), 1036-1056.

Dutton, DG (2000). Svjedočenje roditeljskog nasilja kao traumatskog iskustva koje oblikuje nasilnu ličnost. Journal of Aggression, Maltreatment & Trauma, 3(1), 59-67.

Farrell, AD, Mehari, KR, Kramer-Kuhn, A., & Goncy, EA (2014). Uticaj viktimizacije i svjedočenja nasilja na fizičku agresiju među visokorizičnim adolescentima. Razvoj djeteta, 85(4), 1694-1710.

Faver, CA (2009). Humano obrazovanje u školi kao strategija za prevenciju nasilja: pregled i preporuke. Pregled službi za djecu i mlade, 32, 365-370.

Flynn, CP (1999). Zlostavljanje životinja u djetinjstvu i kasnije podrška međuljudskom nasilju u porodici. Društvo i životinje, 7(2), 161-172.

Flynn, CP (2011). Ispitivanje veza između zlostavljanja životinja i ljudskog nasilja. Zločin, pravo i društvene promjene, 55(5), 453-468.

Gullone, E., & Robertson, N. (2008). Odnos između maltretiranja i ponašanja zlostavljanja životinja kod adolescenata: važnost svjedočenja zlostavljanja životinja. Journal of Applied Developmental Psychology, 29, 371-379.

Henry, BC (2004). Izloženost zlostavljanju životinja i grupni kontekst: dva faktora koja utiču na učešće u zlostavljanju životinja. Anthrozoos, 17(4), 290-305.

Hensley, C., & Tallichet, SE (2005). Učiti biti okrutan?: Istraživanje početka i učestalosti okrutnosti prema životinjama. Međunarodni časopis za terapiju prestupnika i komparativnu kriminologiju, 49(1), 37-47.

Holt, S., Buckley, H., & Whelan, S. (2008). Uticaj izloženosti nasilju u porodici na djecu i mlade: Pregled literature. Zlostavljanje i zanemarivanje djece, 32(8), 797-810.

Kellert, SR, & Felthous, AR (1985). Okrutnost u djetinjstvu prema životinjama među kriminalcima i nekriminalcima. Ljudski odnosi, 38(12), 1113-1129.

Ladny, RT, Meyer, L. Traumatized Witnesses: Review of Childhood Exposure to Animal Cruelty. Journ Child Adol Trauma (2019). https://doi.org/10.1007/s40653-019-00277-x Merz-Perez, L., Heide, KM i Silverman, IJ (2001). Okrutnost u djetinjstvu prema životinjama i potom nasilje nad ljudima. Međunarodni časopis za terapiju prestupnika i komparativnu kriminologiju, 45(5), 556-573.

Murrell, AR Merwin, RM, Christoff, KA, & Henning, KR (2005). Kada roditelji modeliraju nasilje: odnos između svjedoka upotrebe oružja kao djeteta i kasnije upotrebe kao odrasla osoba. Ponašanje i društvena pitanja, 14, 128-133.

Nicoll, K., Trifone, C., & Samuels, WE (2008). Program humanog obrazovanja u razredu može poboljšati stav mladih učenika prema životinjama. Društvo i životinje, 16, 45-60.

Plant, M., van Schaik, P., Gullone, E., & Flynn, C. (2016). „To je pseći život“: kultura, empatija, rod i nasilje u porodici predviđaju zlostavljanje životinja kod adolescenata—implikacije na zdravlje društva. Journal of Interpersonal Violence, 0886260516659655.

Tardif-Williams, CY, & Bosacki, SL (2015). Procjena utjecaja programa ljetnog kampa humanog obrazovanja na odnose djece školskog uzrasta sa životinjama. Anthrozoos, 28(4), 587-600. doi:10.1080/08927936.2015.1070001

Thompson, KL i Gullone, E. (2006). Istraga o povezanosti svjedočenja zlostavljanja životinja i ponašanja adolescenata prema životinjama. Društvo i životinje, 14(3), 221-243.

Wright, J., & Hensley, C. (2003). Od okrutnosti prema životinjama do serijskog ubojstva: Primjena hipoteze o diplomiranju. Međunarodni časopis za terapiju prestupnika i komparativnu kriminologiju, 47(1), 71-88.